Na trodnevnoj “Radionici 3: Razrada prostorne intervencije” održanoj krajem svibnja u Graditeljskoj školi Čakovec, Laboratorij arhitekture se fokusirao na prostor potoka Trnave u Čakovcu.

 

 

Trnava kroz Međimurje i Čakovec

Trnava izvire na sjeverozapadnom dijelu Međimurja u blizini Vukanovca, a ulijeva se u Muru kraj Goričana. Cijelim svojim tokom (duljine 46,9 km) protječe kroz Međimurje, te prolazi i kroz sam grad Čakovec. Vodom Trnave u prošlosti se punio opkop Starog grada Zrinskih. U ožujku 1963. Čakovec je pogodila velika poplava, nakon čega su pokrenuti veći zahvati regulacije njezina toka.

Trnava kroz Čakovec prolazi smjerom zapad istok, velikim dijelom njezin je tok paralelan sa željezničkom prugom, zajedno s kojom dijeli sjeverni i južni dio Čakovca. Pozicije mostića preko Trnave i željezničkih prijelaza određuju glavne pješačko-biciklističke poveznice sjevernog i južnog Čakovca. Kolni promet u središnjem dijelu grada riješen je nadvožnjakom, te prijelazom na razini terena kod Buzovca.

Gledajući od zapada prema istoku uz Trnavu se osim stanovanja veže i Nacionalni gimnastički centar Aton, sportski tereni u Nedelišću, čakovečka zapadna industrijska zona, glavni željeznički kolodvor, škole, mesna industrija Vajda, zelene površine, sportska igrališta (tenis, košarka), poligon za dresuru pasa, željeznička postaja Buzovec, istočna industrijska zona (i pročistač otpadnih voda).

 

GUP Čakovca

Generalnim urbanističkim planom (GUP-om) Grada Čakovca uz tok Trnave planirana je jedna od glavnih pješačko-biciklističkih transverzala grada (istok-zapad) koju prate i uski pojasevi zaštitnog zelenila.  Uz postojeće, planirani su i dodatni pješačko-biciklistički mostići preko Trnave, te pješačko-biciklistički pothodnici ispod željezničke pruge. Također, blizu Trnave planirana je i nova lokacija autobusnog kolodvora.

Problemi i analiza

Sadašnji glavni problem Trnave je da zajedno sa željezničkom prugom dijeli grad na sjeverni i južni Čakovec, a manjkom pješačko-biciklističkih mostića postaje prepreka kretanju biciklista i pješaka. Mnogi stanovnici, kada nema vode u koritu, prelaze Trnavu silazeći niz njeno korito te prelaze željezničku prugu gdje to nije predviđeno, što povećava mogućnost nesreća. To je posebice izraženo na prostoru ispod glavnog nadvožnjaka u Čakovcu. Osim silaženja niz korito, ponegdje su nastali i improvizirani uski pješački mostići koje su stanovnici sami napravili da bi olakšali svakodnevno kretanje.

Poneki stanovnici koriste nasip Trnave za šetnju, međutim uređene pješačke i biciklističke staze ne postoje. Školarci često radije biraju opasno pješačenje po željezničkoj pruzi.

Izgradnjom južne čakovečke zaobilaznice dio stanovnika koristi pješačke staze uz kolnik zaobilaznice za rekreaciju (trčanje, rolanje, biciklizam, šetnju), međutim taj je prostor zbog buke automobila, ispušnih plinova i samog oblikovanja zasigurno mnogo manje vrijedan od prostora Trnave, ali takvo korištenje pokazuje stvarne potrebe stanovnika za kvalitetnijim prostorom rekreacije u gradu.

Osim problema kretanja pješaka i biciklista, drugi problem je nejasan vizualni identitet i nedovoljna kvaliteta oblikovanja samog prostora toka Trnave kroz Čakovec. Mostićima nije iskorištena mogućnost ostvarivanja arhitektonske vrijednosti i identiteta, a zelene, parkovne površine, sportski tereni i poligon za dresuru pasa koji se vežu uz Trnavu također nemaju izraženu oblikovnu kvalitetu. Dio zelenih površina uz tok je neuređena šikara.

Navedene probleme i analize učenici su prikazali na 5 metara dugoj ortofoto karti prostora Trnave kroz Čakovec.

Također, proučavali su koliko je vremena potrebno biciklom ili pješice od zamišljenih i stvarnih interesnih točaka. Uočeno je da je za šetnju od Buzovca do željezničkog kolodvora potrebno 23 minute pješice (brzina kretanja 5km/h), a 7 minuta biciklom (brzina kretanja 15km/h). Za krug od željezničkog kolodvora, ispod nadvožnjaka, preko željezničke stanice Buzovec pa južno do zaobilaznice i rotora kod Nedelišća te nazad do željezničkog kolodvora potrebna su dva sata pješice, a četrdeset minuta biciklom.

Analizom vlasništva uz Trnavu ustanovljeno je da su zanimljivi potezi Trnave u javnom vlasništvu, tj. vlasništvu Grada. Kao na primjer potez u južnom Čakovcu od nadvožnjaka do teniskih terena.

 

Potencijali i ideje

Tok Trnave i prostor koji se veže uz nju ima potencijal postati cjelovita longitudinalna zona koja se proteže duž cijelog Čakovca, i to zona šetnje, odmora, rekreacije, trim staza, sportskih terena, poligona za pse, parka, zelenila, šume.

Drugi dan radionice učenici su, potaknuti navedenim analizama, kao i primjerima izvedenih javnih prostora raznih mjerila, krenuli u osmišljavanje svojih ideja uz Trnavu. Rješenja su sezala od malih točkastih zahvata do velikih i složenih infrastrukturnih rješenja.

 

Učenici predlažu transformaciju izgleda sadašnjeg žutog mosta dodavanjem drvene nadstrešnice, izvedbu novog mosta-trga čija širina omogućuje zadržavanje i boravak, a na kojem se postavlja zelenilo i skulpture. Korito Trnave iskorištava se za tribine ili kao rampa za skejtere i bicikliste. Projekt “Ljuljačka za sve” predimenzionirana je ljuljačka na koju se montiraju razni oblici i veličine ljuljački: one za malu djecu, ljuljačke sa više sjedišta, sa sjedištem od recikliranih materijala itd, a mogle bi biti postavljene na ciljana mjesta uz nasip. Projekt “Grill & chill” promišlja potrebu zone s roštiljima koje bi stanovnici, naročito oni koji žive u u zgradama i nemaju vrt, mogli slobodno koristiti, a bez potrebe da posjeduju automobil budući da se roštilj nalazi u gradu.

“Projekt duga” zamišlja prostor Trnave kroz sadržaje za sve generacije. Svaka generacija dobiva svoj prostor i svoju tematsku boju: “Vjetar je gradom boje razlio. Plavu za djecu, narančastu za roditelje, žutu za mlade. Sve dobne skupine povezao je u zelenilo da se druže i ne rade!”

Društvene igre kao što su “Čovječe ne ljuti se” ili šah u projektu “Happy Hour” također nalaze svoje mjesto uz Trnavu. Projekt “Aleja boja” na stupove dodaje nove pješačke i biciklističke staze kako bi premostili Trnavu i prugu, a velika zatvorena geodezijska kupola postaje mjesto za okupljanje, za sajmove, koncerte i kinoprojekcije, bez straha od vremenskih neprilika.

 

 

 

Prostor intervencije

Prostor koji se istaknuo kao učenicima najzanimljiviji je potez od žutog pješačko-biciklističkog mosta kod Elektre prema istoku do Buzovca, te su se treći dan radionice razrađivali realni i izvedivi prijedlozi za dvije zone na tom potezu. Ove intervencije postaju žarište koje potiču aktivaciju i transformaciju drugih prostora duž Trnave.

ZONA A: Žuti mostić i stazice

Postojeći žuti most točka je na kojoj veliki broj pješaka, a naročito biciklista prelazi nasip Trnave. Dužine je 12m, a širine tek 1,90m. Širina je dovoljna za mimoilaženje 2 nasuprotno dolazeća bicikla, ali zahtijeva njihovo usporavanje ili čak silazak s bicikla. S južne strane mosta put se račva na 2 staze, a sa sjeverne strane vodi preko označenog pružnog prijelaza uz Elektru dalje prema gradu.

Kakve mostiće želimo?

Učenici su razrađivali ideje manjih intervencija na postojećem mostu kojima bi se naznačila potreba širih i/ili natkrivenih mostića. Osmišljeni su konzolno istaknuti dijelovi s jedne i druge strane mosta, koji se koriste za postavljanje tegli s biljkama. Ispitivana je mogućnost natkrivanja laganim konstrukcijama (čelična konstrukcija u kombinaciji s biljkama penjačicama ili nategnuta platna koji pružaju hlad). Pristupne staze i most povezuju se u cjelinu njegovim bojanjem u skladu s predloženim paletama boja staze.

Bojanje stazica

Jedna od ideja je da se postojeće pješačko-biciklističke staze transformiraju i naglase jednostavnom gestom bojanja asfalta. Učenici su razradili nekoliko mogućnosti bojanja čime stvaraju novi ugođaj, npr. potpuno zelena boja staze i mosta koji se stapa s okolnim zelenilom; isticanje staza bojanjem u različite kontrastne boje.

ZONA B: Nasip prema teniskim terenima

Nasip uz Trnavu od žutog mostića prema rekreacijskoj zoni s teniskim terenima strm je, bez stabala, ne pruža zaštitu od sunca. Južna padina nasipa uz Trnavu otvara se prema ulici Zinke Kunc prostranim praznim površinama bez funkcije. Osnovna misao je da se smještajem dodatnih sadržaja u ovoj zoni afirmiraju i nadopunjuju rekreacijski sadržaji te potiče njegovo biciklističko i pješačko korištenje kao dio zamišljenog i predloženog šireg rekreacijskog poteza duž nasipa.

Želimo li tribine na nasipu?

Postojeći nasip prema južnom Čakovcu iskorištava se za postavljanje tribina koje se mogu koristiti kao točka predaha prilikom rekreacije ili šetnje, kao sunčalište s južnim osunčanjem, prostor održavanja manjih događaja ili okupljanja mladih. Prijedlozi su sljedeći: nenatkrivene tribine bojane u razne boje, tribine zaštićene nadstrešnicom s toboganom koji prati pad terena, kombinacija tribina i ležaljki od mrežastih nategnutih materijala, kombinacija različitih tipova sjedenja i/ili ležanja.

Trg / park uz tribine

Osmišljavanjem predloženih tribina postavlja se pitanje što želimo gledati kada na njima sjedimo ili ležimo. Učenici predlažu sadnju dodatnih stabala, malu platformu/pozornicu, fontanu, dodavanje pitke vode za ljude i životinje, postavljanje roštilja, klupa i stolova za okupljanje ljudi.

Kao nastavak na ovu radionicu koja je potaknula mnoge učeničke ideje, pod mentorstvom majstora, profesora i arhitekata, na radionicama u rujnu dio predloženih manjih intervencija će se i realizirati. Cilj je učenike i sve ostale stanovnike osvijestiti o potencijalima i mogućim drugačijim načinima korištenja prostora uz Trnavu.

 

 

Voditelji: Mirjana Pintar, dipl.ing.arh.; Silvija Pranjić, dipl.ing.arh.; Marija Horvat, dipl.ing.arh., Blanka Levačić, dipl.ing.arh.
Asistenti: prof. Kristina Žižek, dipl.ing.arh; prof. Andrija Večenaj, mag. art. ind. dizajn
Vrijeme: 28./29./30.05.2018.